Ako roditelji kod kuće ne potiču dijete na korištenje tih vještina, napredak će biti sporiji ili vrlo ograničen. Kontinuitet i ponavljanje iznimno su važni za razvoj djece općenito, a posebice djece s teškoćama u razvoju. Kućno okruženje ima velik utjecaj jer dijete upravo ondje provodi najveći dio svog vremena.

Topla, podržavajuća i strukturirana obiteljska atmosfera može pozitivno utjecati na djetetovo samopouzdanje, osjećaj sigurnosti i motivaciju za sudjelovanje u aktivnostima. Kada roditelji potiču samostalnost, imaju strpljenja i pružaju podršku prilagođenu djetetovim mogućnostima, dijete razvija osjećaj uspjeha i veće povjerenje u vlastite sposobnosti. Važno je naglasiti da roditelji ne trebaju biti terapeuti svom djetetu, nego partneri u procesu razvoja i rehabilitacije.

Njihova uloga nije savršeno provođenje terapijskih tehnika, već stvaranje svakodnevnih prilika za učenje i razvoj kroz prirodne aktivnosti. Male promjene u rutini, dosljednost i svakodnevno poticanje mogu imati veliki utjecaj na djetetov napredak. Suradnja između roditelja i stručnjaka ključna je za postizanje najboljih rezultata. Kada roditelji i terapeuti međusobno komuniciraju, razmjenjuju informacije i zajedno postavljaju ciljeve, dijete dobiva kontinuiranu podršku u svim okruženjima. Roditelji tada bolje razumiju kako pomoći svom djetetu, a terapeuti dobivaju jasniji uvid u djetetovo funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Napredak djeteta s teškoćama u razvoju ne ovisi samo o terapijskim postupcima, nego i o kvaliteti svakodnevnih iskustava i podršci koju dijete dobiva unutar obitelji. Upravo zbog toga roditeljska uključenost, ljubav, strpljenje i aktivno sudjelovanje predstavljaju jedan od najvažnijih čimbenika u razvoju i kvaliteti života djeteta.

Autor: Petra Krizmanić, radni terapeut