1.1 Edukacijsko-rehabilitacijska procjena - rana razvojna podrška

Kako izgleda procjena?
Edukacijsko-rehabilitacijska procjena uključuje razgovor s roditeljima, promatranje djeteta kroz igru i strukturirane aktivnosti te primjenu odgovarajućih formalnih i neformalnih alata za procjenu.

Procjenjuju se:

• perceptivno-kognitivne i motoričke sposobnosti
• socijalna interakcija i komunikacija
• igra, pažnja i ponašanje
• emocionalno funkcioniranje
• osobitosti senzorne obrade i svakodnevne vještine

Na kraju procjene roditelji dobivaju pisano mišljenje sa smjernicama za rad.
Cilj procjene je razumjeti dijete i dogovoriti daljnje korake, a ne samo „utvrditi stanje“.

1.2 Individualni edukacijsko-rehabilitacijski tretman - rana razvojna podrška

Trajanje: 30-45 minuta (ovisno o dobi i mogućnostima djeteta)
Učestalost: prema dogovoru (najčešće 1–2 puta tjedno)

Kako izgleda tretman?
Individualni tretman provodi se kroz igru i djetetu bliske aktivnosti. Fokus je na razvoju interakcije, komunikacije, pažnje, socijalnih vještina, samoregulacije i funkcionalnih vještina.
Rad je strukturiran, ali fleksibilan – prilagođen djetetovim interesima, trenutnom stanju i razvojnim potrebama.
Roditelji su redovito informirani o napretku i dobivaju prijedloge za poticanje razvoja kod kuće.

1.3 Grupni edukacijsko-rehabilitacijski tretman

Trajanje: 60 minuta
Veličina grupe: mala grupa djece slične dobi i potreba

Kako izgleda grupni rad?
Grupni tretman omogućuje djeci učenje kroz interakciju s vršnjacima. Kroz vođene aktivnosti potiču se:

• razvoj igre
• socijalne i komunikacijske vještine
• suradnja i dijeljenje
• praćenje pravila

Grupni rad posebno je koristan za djecu koja trebaju podršku u socijalnim situacijama i odnosima s vršnjacima.

1.4 Opservacijski protokol za dijagnostiku autizma (ADOS-2)

Trajanje: 40–60 minuta (ovisno o odabranom modulu)

Što je ADOS-2?
ADOS-2 (Autism Diagnostic Observation Schedule, Second Edition) je standardizirani opservacijski protokol koji se koristi u postupku dijagnostike poremećaja iz spektra autizma.

Riječ je o međunarodno priznatome dijagnostičkom alatu koji omogućuje strukturirano promatranje djetetova:

• socijalnog ponašanja
• komunikacije
• igre
• prisutnosti stereotipnih i ponavljajućih obrazaca ponašanja

ADOS-2 se ne temelji na upitnicima ili procjenama „na temelju dojma“, već na jasno definiranim kriterijima i standardiziranim postupcima.

U Točki razvoja ADOS-2 provodi educirani stručnjak, u skladu s pravilima primjene, etičkim smjernicama i važećim standardima struke.

Kako izgleda ADOS-2 procjena?
Prije samog provođenja procjene potrebno je dostaviti nalaz psihologa i logopeda te ukoliko postoji druga relevantna dokumentacija, posebice u slučaju posjedovanja nalaza dječjeg psihijatra.

Procjena se provodi kroz strukturirane aktivnosti koje su djetetu prilagođene i koje potiču spontano ponašanje, komunikaciju i interakciju.

ADOS-2 se sastoji od više različitih modula, a odabir modula temelji se na dobi i razini komunikacijskog razvoja djeteta, a ne isključivo na kronološkoj dobi.

Moduli omogućuju:

• procjenu djece koja ne koriste govor
• procjenu djece s jednostavnim govorom
• procjenu djece, adolescenata i odraslih s razvijenijim verbalnim vještinama

Odabir odgovarajućeg modula ključan je za valjanost procjene.

Važne napomene za roditelje:

• ADOS-2 nije samostalna dijagnoza
• koristi se kao dio sveobuhvatnog dijagnostičkog postupka
• rezultat se uvijek tumači u kontekstu drugih nalaza i razvojne povijesti djeteta
• nakon provođenja ADOS-a-2 predlaže se pregled dječjeg psihijatra radi sinteze nalaza i odluke o dijagnozi

1.5 Savjetovanje roditelja

Trajanje: 45–60 minuta

Kako izgleda savjetovanje?
Savjetovanje je individualni razgovor s roditeljima, bez prisutnosti djeteta (ili po potrebi zajedno s djetetom).

Može uključivati:

• tumačenje nalaza i procjena
• razgovor o razvojnim i ponašajnim izazovima
• konkretne savjete za svakodnevne situacije
• podršku u donošenju odluka

Savjetovanje je mjesto gdje roditelji mogu pitati, razjasniti i dobiti podršku – bez pritiska i bez osuđivanja.

Bitno je naglasiti da savjetovanje mogu dobiti i roditelji djece tipičnog razvoja ili roditelji djece koji sumnjaju na teškoće u razvoju.

2.1 Stručna procjena / prvi susret

Stručna procjena potreba djeteta uključuje postupke utvrđivanja potreba, interesa i preostalih sposobnosti korisnika radi davanja mišljenja o potrebi pružanja usluga, te primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti potrebne usluge.

2.2 Individualni radnoterapijski tretman – rana razvojna podrška

Kako izgleda individualni radnoterapijski tretman?
Rad jedan na jedan s terapeutom, prilagođen dobi i specifičnim potrebama korisnika uključuje: poticanje kognitivnog, vizualnog, auditivnog, vida i sluha, poticanje vještina fine i grube motorike, poticanje komunikacije i interakcije, te osnaživanje roditelja za provođenje senzornih i drugih specifičnih stimulacija s djetetom.

2.3 Grupni radnoterapijski tretman – rana razvojna podrška

Kako izgleda grupni radnoterapijski tretman?
Terapijski rad u manjim grupama s djecom sličnih potreba i ciljeva. Kroz pažljivo strukturirane aktivnosti potiču se:

• Socijalne i komunikacijske vještine: Vježbanje verbalne i neverbalne komunikacije te aktivnog slušanja u sigurnom okruženju.
• Suradnja i timski rad: Dijeljenje odgovornosti, poštovanje pravila grupe i međusobno pomaganje.
• Funkcionalne sposobnosti: Jačanje fine i grube motorike, pažnje, pamćenja i rješavanja problema kroz igru i kreativne radionice.
• Motivacija i samopouzdanje: Razmjena iskustava s vršnjacima, smanjenje osjećaja izoliranosti i jačanje pozitivne slike o sebi.

2.4 Savjetovanje

Kako izgleda savjetovanje?
Savjetovanje o tehnikama i strategijama za lakše obavljanje osobne higijene, odijevanja, hranjenja i samostalnog kretanja.

• Produktivnost i radno funkcioniranje: Trening životnih vještina, organizacije vremena, upravljanja kućanstvom te prilagodba radnih zadataka i prostora.
• Slobodno vrijeme i socijalizacija: Slobodno vrijeme i socijalizacija: Savjetovanje o uključivanju u hobije, vođenje treninga socijalnih vještina (komunikacija, asertivnost, rješavanje sukoba) te prilagodba opreme.
• Prilagodba okoline: Davanje stručnih preporuka za prilagodbu stambenog ili radnog prostora (npr. postavljanje rampi, rukohvata, preuređenje kupaonice) radi lakšeg pristupa i sigurnosti.

2.5 Pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovnog obrazovanja

Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova je socijalna usluga koja se pruža odgojiteljima i stručnim suradnicima u predškolskim ustanovama te učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i asistentima u školskim ustanovama.

3.1 Stručna procjena – Prvi susret psihologa

Stručna procjena potreba djeteta za usluge psihosocijalne podrške, rane razvojne podrške, pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, boravka, organiziranog stanovanja i smještaja uključuje: postupke utvrđivanja potreba, interesa i preostalih sposobnosti korisnika radi davanja mišljenja o potrebi pružanja usluga, te primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti potrebne usluge.

Cilj procjene je razumjeti potrebe korisnika, područja teškoća i područja očuvanih snaga kako bi se planirala odgovarajuća podrška.

Procjenjuje se:

• trenutno emocionalno funkcioniranje
• svakodnevno funkcioniranje u obitelji, školi, na poslu i u zajednici
• prisutnost stresora i načini suočavanja sa stresom
• kvaliteta međuljudskih odnosa i socijalne podrške
• razvojne potrebe i teškoće
• subjektivni doživljaj problema i očekivanja od podrške
• područja snaga, interesa i potencijala korisnika

Na temelju procjene korisnik dobiva stručno mišljenje i preporuke za daljnju podršku, savjetovanje ili uključivanje drugih stručnjaka kada je to potrebno.

3.2 Psihološka podrška – psihosocijalna podrška

Kako izgleda psihološka podrška?
Psihosocijalna podrška obuhvaća stručne postupke i druge oblike pomoći i podrške kojima se potiče razvoj i unaprjeđenje kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih, govorno-jezičnih, socijalnih ili odgojnih vještina korisnika.

Podrška može biti usmjerena na:

• suočavanje sa stresom i životnim promjenama
• razvoj emocionalne otpornosti
• prilagodbu na nove životne okolnosti
• jačanje samopouzdanja i samopoštovanja
• razvoj zdravih strategija suočavanja
• podršku članovima obitelji osoba s teškoćama ili kroničnim bolestima
• očuvanje mentalnog zdravlja i dobrobiti

Cilj psihološke podrške je osnažiti osobu u suočavanju sa svakodnevnim izazovima i potaknuti njezine vlastite resurse za uspješnije funkcioniranje.

3.3 Individualno savjetovanje

Kako izgleda savjetovanje?
Usluga savjetovanja uključuje: stručnu pomoć korisniku da jasnije sagleda vlastitu životnu situaciju, poticanje na promjenu u skladu s vlastitim mogućnostima i potrebama s ciljem osnaživanja za samostalno rješavanje problema, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu.

Teme savjetovanja mogu uključivati:

• poteškoće u međuljudskim odnosima
• stres i opterećenost svakodnevnim obvezama
• teškoće prilagodbe na životne promjene
• probleme vezane uz školovanje ili posao
• razvoj samopouzdanja
• donošenje važnih životnih odluka
• organizaciju vremena i postavljanje ciljeva
• osobni rast i razvoj

Savjetovanje nije usmjereno na davanje gotovih rješenja, već na zajedničko istraživanje mogućnosti i osnaživanje korisnika za samostalno donošenje odluka.

3.4 Grupno savjetovanje

Kako izgleda grupni rad?
Grupno savjetovanje odvija se u manjoj grupi korisnika koji imaju slične potrebe ili interese. Kroz strukturirane aktivnosti i vođene rasprave sudionici imaju priliku učiti iz vlastitih i tuđih iskustava te razvijati nove vještine.

Grupni rad može biti usmjeren na:

• razvoj komunikacijskih vještina
• jačanje socijalnih kompetencija
• razvoj samopouzdanja
• upravljanje stresom
• emocionalnu pismenost
• podršku u izazovnim životnim situacijama
• razmjenu iskustava i međusobnu podršku

Grupni rad pruža priliku za učenje u sigurnom okruženju te razvoj osjećaja pripadnosti i povezanosti s drugima.

3.5 Psihosocijalna rehabilitacija – rana razvojna podrška

Kako izgleda psihosocijalna rehabilitacija?
Psihosocijalna rehabilitacija osoba s teškoćama u razvoju i invaliditetom. Obuhvaća aktivnosti usmjerene na razvoj i unaprjeđenje svakodnevnih vještina potrebnih za što samostalnije funkcioniranje u obitelji, školi, na poslu i u zajednici. Rana razvojna podrška uključuje: socio-emocionalnog razvoja, stimulaciju vida i sluha, poticanje komunikacije i interakcije, te osnaživanje roditelja za provođenje senzornih i drugih specifičnih stimulacija s djetetom.

Program se planira individualno, u skladu s potrebama i mogućnostima korisnika.

Rad može biti usmjeren na:

• razvoj socijalnih vještina
• jačanje komunikacijskih sposobnosti
• razvoj samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima
• organizaciju vremena i obveza
• razvoj emocionalne regulacije
• jačanje samopouzdanja
• uključivanje u društvene aktivnosti i zajednicu

Cilj psihosocijalne rehabilitacije je povećati kvalitetu života korisnika, razviti njegove potencijale i potaknuti aktivno sudjelovanje u svakodnevnom životu.

3.6 Pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovnog obrazovanja

Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova je socijalna usluga koja se pruža odgojiteljima i stručnim suradnicima u predškolskim ustanovama te učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i asistentima u školskim ustanovama.

4.1 Senzorna procjena

Trajanje: 45–60 minuta
Učestalost: prema individualnoj procjeni

Kako izgleda?

• Senzorno-integracijska procjena usmjerena je na razumijevanje načina na koji dijete prima, obrađuje i reagira na osjetne podražaje iz okoline i vlastitog tijela.
• Usluga uključuje razgovor s roditeljima, strukturirano promatranje djeteta, davanje pisanog mišljenja i savjetovanje. Sagledavaju se reakcije na dodir, pokret, zvuk, vidne i druge osjetne podražaje te njihov utjecaj na ponašanje, pažnju i svakodnevno funkcioniranje djeteta.
• Cilj senzorno-integracijske procjene je dobiti jasniju sliku djetetovih senzoričkih potreba i pružiti smjernice za daljnju podršku u terapiji i svakodnevnom životu.

4.2 Razvojni program senzorne integracije

Trajanje: 45 minuta
Učestalost: prema individualnoj procjeni

Kako izgleda?
Rad iz područja senzorne integracije provodi se kroz ciljane aktivnosti koje potiču djetetovu sposobnost obrade osjetnih podražaja (vidnih, slušnih, olfaktornih, gustativnih, taktilnih, proprioceptivnih i vestibularnih).

Aktivnosti su djetetu zanimljive i nalik igri, ali stručno vođene s ciljem:

• bolje samoregulacije
• boljeg obrađivanja senzornih informacija
• smanjenja preosjetljivosti ili traženja podražaja
• lakšeg funkcioniranja u svakodnevnim situacijama

4.3 Slobodno korištenje senzorne sobe

Trajanje: 30-60 minuta
Učestalost: po dogovoru i slobodnim terminima

Kako izgleda?

• Senzornu sobu je moguće iznajmiti i koristiti samostalno, bez prisutnosti stručnjaka. Roditelji ili odrasle osobe mogu boraviti u prostotru s djetetom i koristiti opremu na vlastitu odgovornost.
• Maksimalan broj korisnika u terminu je troje djece uz tri odrasle osobe.

5.1 Individualno savjetovanje - Lidija Pavlik, vanjski suradnik

Uživo ili online putem zoom-a.

Trajanje: 45 minuta
Učestalost: prema individualnoj procjeni

Kako izgleda rad?

• U savjetodavnom radu koristimo znanja i alate stečene u području transakcijske analize. Transakcijska analiza, svojim jednostavnim jezikom, omogućuje duboko razumijevanje interpersonalnih odnosa, osobnih obrazaca i ponašanja, čime se stvara osnova za pozitivne promjene u vašem životu. Transakcijska analiza pomaže u prepoznavanju i razumijevanju obrazaca ponašanja koji se mogu ponavljati iz djetinjstva ili prošlih iskustava. Kroz ovo razumijevanje, možete razviti svijest o vlastitim reakcijama i pronaći nove načine suočavanja.
• Savjetovanje se fokusira na unaprjeđenje međuljudskih odnosa, kako osobno tako i profesionalno. Zajedno učimo kako prepoznati konstruktivne i destruktivne obrasce u komunikaciji te kako graditi zdrave, podržavajuće odnose.
• U savjetovanju nam je najvažnije biti ostvariti dobar odnos s klijentom s ciljem što boljeg razumijevanja jedinstvenih potreba, izazova i ciljeva. Trudimo se osigurati siguran prostor za izražavanje i istraživanje vaših obrazaca misli, osjećaja i ponašanja.

6.1 Podrška u odgojno-obrazovnom sustavu

Trajanje: 45–60 minuta

Kako izgleda podrška?
Podrška se pruža kroz savjetovanje roditelja i, prema potrebi, suradnju s vrtićem ili školom.

Može uključivati:

• tumačenje nalaza i preporuka
• savjeti za prilagodbe
• podrška pri prijelazima (vrtić – škola, razredi)
• pomoć u komunikaciji sa sustavom

Cilj je osigurati da dijete dobije primjerenu podršku u odgojno-obrazovnom okruženju.

6.2 Stručna podrška u učenju

Trajanje: 45 minuta
Učestalost: prema individualnoj procjeni i potrebama djeteta

Što je stručna podrška u učenju?
Stručna podrška u učenju nije instrukcijska nastava, već edukacijsko-rehabilitacijska usluga usmjerena na razvoj temeljnih kognitivnih i izvršnih funkcija koje su preduvjet uspješnog učenja.

Namijenjena je djeci koja:

• imaju poteškoće u učenju
• ulažu velik trud uz slabije rezultate
• brzo gube pažnju i motivaciju
• teško planiraju, organiziraju i dovršavaju školske obveze

Na što je usmjerena podrška?
Rad je usmjeren na poticanje i jačanje:

• izvršnih funkcija (pažnja, radna memorija, planiranje, organizacija, samoregulacija, fleksibilnost mišljenja)
• kognitivnih funkcija (razumijevanje, zaključivanje, obrada informacija, brzina obrade)
• kognitivnih strategija učenja (kako učiti, kako zapamtiti, kako organizirati gradivo, kako se pripremiti za ispit)
• vještina čitanja, pisanja i računanja, u skladu s djetetovim razvojnim mogućnostima

Cilj nije samo savladati gradivo, nego razviti vještine koje dijete može primjenjivati samostalno.

6.3 Ostale edukacije i programi

Trajanje: prema vrsti edukacije (radionice, predavanja, ciklusi)

Kako izgledaju edukacije?
Edukacije i programi namijenjeni su roditeljima i stručnjacima, a temelje se na praktičnim primjerima i svakodnevnim situacijama.

Tematski obuhvaćaju:

• razvoj djeteta
• ranu intervenciju
• komunikaciju i ponašanje
• teškoće senzorne integracije
• inkluziju i podršku u sustavu